Ugovor o pristupanju dugu u Crnoj Gori – razlika u odnosu na preuzimanje duga
U poslovnim i privatnim odnosima često se pojavljuje potreba da treće lice preuzme obavezu plaćanja postojećeg duga.
Međutim, izrazi „pristupanje dugu“ i „preuzimanje duga“ ne znače isto.
Razlika je posebno važna jer od nje zavisi da li prvobitni dužnik prestaje da odgovara za dug ili povjerilac, umjesto jednog, dobija još jednog dužnika.
Šta je pristupanje dugu?
Prema Zakonu o obligacionim odnosima Crne Gore, ugovorom između povjerioca i trećeg lica, kojim se treće lice obavezuje da će povjeriocu ispuniti njegovo potraživanje prema dužniku, treće lice stupa u obavezu pored postojećeg dužnika.
Dakle, kod pristupanja dugu:
prvobitni dužnik ostaje dužnik, a treće lice mu se pridružuje.
Za povjerioca ovo može predstavljati značajno dodatno obezbjeđenje, jer dobija još jedno lice odgovorno za ispunjenje obaveze.
Kako to izgleda u praksi?
Pretpostavimo da privredno društvo duguje dobavljaču 30.000 eura.
Vlasnik društva želi da dodatno obezbijedi plaćanje i sa povjeriocem zaključi ugovor kojim pristupa dugu društva.
Time društvo ne prestaje da bude dužnik.
Ono i dalje duguje 30.000 eura, ali sada i vlasnik, na osnovu ugovora koji je zaključio, postaje dodatni dužnik prema povjeriocu.
Ovo je posebno važno kod DOO, jer vlasnik društva samo zato što je vlasnik udjela ne odgovara automatski svojom privatnom imovinom za obaveze društva.
Međutim, ako lično pristupi dugu društva, njegova odgovornost tada proizlazi iz ugovora koji je zaključio.
Koja je razlika u odnosu na preuzimanje duga?
Kod preuzimanja duga cilj je zamjena postojećeg dužnika novim.
Preuzimanje duga vrši se ugovorom između dužnika i preuzimaoca, na koji je pristao povjerilac. Kada nastupe zakonske posljedice preuzimanja, novi dužnik stupa na mjesto prethodnog.
Najjednostavnije:
Preuzimanje duga → mijenja se dužnik.
Pristupanje dugu → postojeći dužnik ostaje, a dodaje se još jedan dužnik.
Upravo zbog toga nije svejedno koji od ova dva ugovora se potpisuje.
Pristupanje dugu nije isto što i jemstvo
Pristupanje dugu treba razlikovati i od jemstva.
Kod pristupanja dugu treće lice stupa u položaj dužnika pored postojećeg dužnika.
Kod jemstva postoji poseban pravni odnos uređen pravilima o jemstvu, kojim se jemac obavezuje prema povjeriocu da će ispuniti valjanu i dospjelu obavezu dužnika ako ovaj to ne učini.
Zato izrazi „jemac“, „garant“ i „lice koje pristupa dugu“ ne bi trebalo da se koriste kao sinonimi bez provjere sadržine konkretnog ugovora.
Na šta obratiti pažnju prije potpisivanja?
Ugovor o pristupanju dugu može imati značajne finansijske posljedice za lice koje ga potpisuje.
Posebno treba provjeriti:
- kojem dugu se pristupa;
- koliki je iznos obaveze;
- da li obaveza obuhvata kamatu i troškove;
- kada dug dospijeva;
- kakva je odgovornost lica koje pristupa dugu;
- postoje li dodatna sredstva obezbjeđenja.
Naročito je važno biti oprezan kod formulacija kojima se pristupa svim postojećim ili budućim obavezama određenog dužnika.
Prije potpisivanja treba jasno utvrditi koliki rizik lice zaista preuzima.
Zašto je važna pravna provjera ugovora?
Kod ovakvih ugovora jedna riječ može značajno promijeniti položaj ugovornih strana.
Lice koje smatra da samo „garantuje“ plaćanje može zapravo preuzeti položaj dodatnog dužnika, dok kod preuzimanja duga cilj može biti potpuno oslobađanje prethodnog dužnika.
Zbog toga nije dovoljno pogledati samo naslov dokumenta.
Potrebno je analizirati njegovu sadržinu i pravne posljedice koje proizvodi.
Zaključak
Osnovna razlika između pristupanja i preuzimanja duga je jednostavna:
Kod pristupanja dugu, postojeći dužnik ostaje u obavezi, a treće lice mu se pridružuje kao novi dužnik.
Kod preuzimanja duga, novi dužnik stupa na mjesto prethodnog, pod uslovima propisanim Zakonom o obligacionim odnosima.
Upravo zato prije potpisivanja ugovora kojim se preuzima odgovornost za postojeći dug treba provjeriti njegovu pravnu prirodu, obim obaveze i posljedice koje može imati po imovinu ugovornih strana.