Ugovor o preuzimanju duga u Crnoj Gori – kada je moguć i koje su pravne posljedice?
U poslovnoj i svakodnevnoj praksi često se može čuti rečenica:
“Ja ću preuzeti njegov dug.”
Međutim, postavlja se pitanje da li je dovoljno da se dvije osobe međusobno dogovore ili je potrebna i saglasnost povjerioca?
Odgovor daje Zakon o obligacionim odnosima Crne Gore, koji detaljno uređuje institut preuzimanja duga.
Šta je ugovor o preuzimanju duga?
Ugovor o preuzimanju duga predstavlja ugovor kojim treće lice preuzima postojeći dug umjesto dotadašnjeg dužnika, tako da ono postaje novi dužnik prema povjeriocu.
Najvažnije je razumjeti da se ne stvara novi dug, već postojeći dug prelazi na drugo lice.
Primjer
Marko duguje Milosu 30.000 €.
Njegov brat Nikola želi da preuzme obavezu otplate duga.
Marko i Nikola mogu zaključiti ugovor o preuzimanju duga.
Ali…
Time Nikola još uvijek nije postao novi dužnik prema Milosu.
Za to je potrebna i saglasnost od strane Milosa, odnosno povjerioca.
Da li je potrebna saglasnost povjerioca?
Da.
Ovo je osnovno pravilo.
Prema Zakonu o obligacionim odnosima, preuzimanje duga nastaje ugovorom između dužnika i preuzimaoca, na koji mora pristati povjerilac.
Bez te saglasnosti ne dolazi do promjene dužnika.
Drugim riječima, niko ne može jednostrano odlučiti da umjesto njega dug vraća neko drugi.
Šta ako povjerilac ne pristane?
Ovo je veoma interesantna situacija.
Ako povjerilac odbije da da saglasnost ili se u ostavljenom roku uopšte ne izjasni, ugovor ne proizvodi dejstvo preuzimanja duga.
Međutim, to ne znači da ugovor nema nikakav značaj.
U tom slučaju on proizvodi dejstvo ugovora o preuzimanju ispunjenja.
Šta znači preuzimanje ispunjenja?
Ovo je institut koji građani često miješaju sa preuzimanjem duga.
Primjer
Petar duguje dobavljaču 10.000 €.
Njegov poslovni partner Ivan obeća Petru:
“Ja ću platiti taj dug umjesto tebe.”
Ako dobavljač nije dao saglasnost na promjenu dužnika, Petar i dalje ostaje dužnik.
Ivan je obavezan samo prema Petru da ispuni ono što je obećao.
Dobavljač i dalje može tražiti isplatu od Petra, jer prema njemu nije došlo do promjene dužnika.
Ovo je ključna razlika između ova dva instituta.
Kada se prethodni dužnik oslobađa obaveze?
Tek kada povjerilac da saglasnost i kada preuzimanje duga proizvede pravno dejstvo.
Tada:
- novi dužnik stupa na mjesto starog;
- stari dužnik se oslobađa obaveze;
- povjerilac od tog trenutka svoje potraživanje ostvaruje prema novom dužniku.
Postoji li izuzetak?
Da.
Zakon štiti povjerioca.
Ako je u trenutku kada je dao saglasnost novi dužnik bio prezadužen, a povjerilac to nije znao niti je morao znati, stari dužnik se neće osloboditi obaveze.
U tom slučaju ugovor proizvodi dejstvo pristupanja dugu, što znači da odgovornost starog dužnika ne prestaje.
Šta se dešava sa hipotekom ili jemcem?
Ovo pitanje je posebno važno kod kredita.
Zakon propisuje da sporedna prava koja obezbjeđuju potraživanje uglavnom ostaju na snazi.
Međutim, jemci i zalogodavci koji su treća lica ne odgovaraju automatski za novog dužnika, osim ako na to izričito pristanu.
Primjer
Ana je jemac za kredit koji je podigao Marko.
Kasnije Nikola preuzme Markov dug.
Ana neće automatski postati jemac i za Nikolu.
Da bi odgovarala i za novog dužnika, mora dati svoju saglasnost.
Posebno pravilo kod hipoteke
Zakon propisuje posebno rješenje kada se prodaje nepokretnost opterećena hipotekom.
Primjer
Milan prodaje kuću koja je pod hipotekom.
Kupac se obavezuje da preuzme kredit.
Ako hipotekarni povjerilac, nakon urednog pisanog poziva koji sadrži zakonom propisano upozorenje, u roku od tri mjeseca ne odbije preuzimanje duga, smatra se da je dao saglasnost.
Ovo je izuzetak od opšteg pravila da je potrebna izričita saglasnost povjerioca.
Koje prigovore može isticati novi dužnik?
Novi dužnik može koristiti sve prigovore koje je mogao isticati i prethodni dužnik, jer preuzima isti pravni odnos.
Međutim, ne može se pozivati na međusobne dogovore koje ima sa starim dužnikom, jer oni ne obavezuju povjerioca.
U čemu je razlika između preuzimanja duga, pristupanja dugu i preuzimanja ispunjenja?
Ovo su tri različita pravna instituta koja se u praksi često pogrešno poistovjećuju.
- Preuzimanje duga - Novi dužnik zamjenjuje starog, uz saglasnost povjerioca.
- Pristupanje dugu - Novi dužnik se pridružuje postojećem, pa oba odgovaraju.
- Preuzimanje ispunjenja - Treće lice obećava dužniku da će ispuniti njegovu obavezu, ali povjerilac i dalje može zahtijevati ispunjenje od prvobitnog dužnika.
Razlikovanje ovih instituta je od izuzetnog značaja, jer od pravilne kvalifikacije zavisi ko odgovara za dug i prema kome povjerilac može ostvarivati svoje pravo.
Zaključak
Ugovor o preuzimanju duga omogućava da drugo lice postane novi dužnik, ali samo ako na to pristane povjerilac. Bez njegove saglasnosti ne dolazi do promjene dužnika, već ugovor može imati samo dejstvo preuzimanja ispunjenja.
Zbog značajnih pravnih posljedica, naročito kod kredita, kupovine nepokretnosti pod hipotekom i poslovnih transakcija, preporučljivo je da se ovakvi ugovori sačinjavaju uz stručnu pravnu pomoć kako bi se izbjegli sporovi i neželjene posljedice.