Ugovor o radu na određeno vrijeme – kada zaposleni stiče pravo na ugovor na neodređeno?
Jedno od čestih pitanja iz radnog prava jeste koliko dugo poslodavac može držati zaposlenog „na određeno“ i da li je moguće godinama zaključivati nove ugovore ili anekse.
Prema Zakonu o radu Crne Gore, osnovno pravilo je zapravo da se ugovor o radu zaključuje na neodređeno vrijeme, dok je ugovor na određeno izuzetak.
U praksi, međutim, upravo kod niza ugovora na određeno nastaju zanimljiva pravna pitanja.
Koliko najduže može trajati ugovor na određeno?
Član 37 Zakona o radu propisuje da poslodavac sa istim zaposlenim ne može zaključiti jedan ili više ugovora na određeno ako je njihovo ukupno trajanje, neprekidno ili sa prekidima, duže od 24 mjeseca.
Dakle, nije presudno da li je zaposleni imao jedan ugovor na dvije godine ili, na primjer, četiri ugovora po šest mjeseci.
Gleda se ukupno trajanje radnog odnosa na određeno kod istog poslodavca.
Primjer
Zaposleni je angažovan:
- prvi ugovor – 6 mjeseci;
- zatim novi ugovor – 6 mjeseci;
- zatim još dva ugovora po 6 mjeseci.
Činjenica da je svaki put potpisan „novi“ ugovor sama po sebi ne znači da rok počinje ponovo.
U ovom primjeru zaposleni je dostigao 24 mjeseca rada na određeno vrijeme.
Ako poslodavac želi da ga nastavi angažovati, potrebno je provjeriti postoji li zakonski osnov za neki od izuzetaka ili su se stekli uslovi za radni odnos na neodređeno.
„Napravili su mi pauzu pa me ponovo zaposlili“ – da li rok tada kreće ispočetka?
Ne nužno.
Ovo je jedna od važnijih stvari koju zaposleni često ne znaju.
Zakon propisuje da se prekid kraći od 70 dana ne smatra prekidom za potrebe računanja perioda od 24 mjeseca.
Zato nekoliko nedjelja pauze između dva ugovora ne mora značiti da je prethodni period rada „izbrisan“.
Upravo kod ovakvih situacija vrijedi pregledati sve prethodne ugovore i anekse, a ne samo posljednji ugovor koji zaposleni trenutno ima.
Postoje li izuzeci od 24 mjeseca?
Da, i upravo zbog njih nije dobro automatski zaključiti da svaki zaposleni nakon dvije godine mora dobiti ugovor na neodređeno.
Zakon dopušta da ugovor na određeno traje i duže od 24 mjeseca, između ostalog, kada je to potrebno zbog:
- zamjene privremeno odsutnog određenog zaposlenog;
- obavljanja sezonskih poslova;
- rada na određenom projektu do njegovog okončanja.
Posebna pravila postoje i za određene kategorije ugovora, uključujući ugovor o radu direktora.
Zato sama rečenica „radim više od dvije godine“ još nije dovoljna za konačan pravni odgovor.
Prvo treba vidjeti na kom osnovu su ugovori zaključivani i šta u njima stvarno piše.
A šta ako zaposleni nastavi da radi nakon isteka ugovora?
Ovo je posebno značajno.
Član 38 Zakona o radu propisuje da, ako je ugovor na određeno zaključen suprotno pravilima Zakona ili zaposleni nastavi da radi kod poslodavca nakon isteka ugovorenog roka, smatra se da je zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme.
Drugim riječima, nije uvijek presudno šta piše na vrhu posljednjeg ugovora.
U radnom sporu mogu biti bitni i:
datumi svih ugovora, prekidi između njih, aneksi, osnov zbog kojeg je ugovor zaključivan na određeno i činjenica da li je zaposleni nastavio da radi nakon isteka ugovora.
Zašto je važno pregledati dokumentaciju prije zaključka?
U praksi, dvije situacije koje na prvi pogled djeluju potpuno isto mogu imati različit pravni ishod.
Zaposleni može smatrati da je „automatski“ stekao pravo na neodređeno nakon 24 mjeseca, a da zapravo postoji zakonski izuzetak.
Sa druge strane, poslodavac može godinama produžavati ugovore smatrajući da je dovoljno svaki put potpisati novi dokument, iako zbir trajanja i način angažovanja mogu dovesti do transformacije radnog odnosa.
Zato bih kod ovakvih slučajeva prije bilo kakvog postupka uvijek prvo pregledao kompletnu seriju ugovora i aneksa, a ne samo posljednji ugovor.
Zaključak
Osnovno pravilo je da ugovori na određeno sa istim zaposlenim, neprekidno ili sa prekidima, ne mogu trajati duže od 24 mjeseca, dok se prekid kraći od 70 dana ne smatra prekidom tog perioda. Postoje, međutim, zakonski izuzeci zbog kojih svaki slučaj treba posmatrati pojedinačno.
Posebno treba obratiti pažnju ako je zaposleni imao više uzastopnih ugovora, kratke prekide između njih, radio preko agencije ili nastavio da radi nakon isteka posljednjeg ugovora.
Upravo u tim detaljima često leži odgovor na pitanje da li je radni odnos i dalje na određeno ili su se stekli uslovi da se smatra radnim odnosom na neodređeno.
Pravna pomoć
Za pravnu procjenu ovakvog slučaja posebno je korisno dostaviti sve ugovore o radu i anekse, jer jedan datum ili prekid između dva ugovora može značajno promijeniti pravni odgovor.