Povreda na radu – kada zaposleni ima pravo na naknadu štete?
U svojoj advokatskoj praksi imao sam priliku da se bavim predmetima naknade štete, uključujući i situacije u kojima je šteta nastala na radu ili u vezi sa radom.
Kod ovih predmeta često nije sporno samo da se nezgoda dogodila. Mnogo važnija pitanja su: kako je do povrede došlo, da li su bile sprovedene propisane mjere zaštite, ko je odgovoran i koju štetu je zaposleni zaista pretrpio.
Zato povreda na poslu ne znači automatski ni da poslodavac uvijek odgovara, ni da zaposleni nema pravo na naknadu ako je događaj evidentiran kao „nezgoda“.
Koje obaveze ima poslodavac?
Novi Zakon o zaštiti i zdravlju na radu propisuje čitav sistem preventivnih obaveza poslodavca.
Poslodavac je, između ostalog, dužan da donese akt o procjeni rizika, procijeni rizike za radna mjesta i utvrdi mjere za njihovo otklanjanje ili smanjenje. Zakon posebno uređuje i obavezu osposobljavanja zaposlenog za bezbjedan rad.
To u eventualnoj parnici može biti veoma značajno.
Nije dovoljno samo pitati:
„Da li se radnik povrijedio na poslu?“
Često treba provjeriti i:
Da li je bio obučen za taj posao? Da li je poslodavac procijenio rizik? Da li je odgovarajuća zaštitna oprema postojala i bila dostupna? Da li je sredstvo za rad bilo ispravno? Da li su se poštovala pravila zaštite?
Upravo iz tih detalja može proizaći odgovor na pitanje odgovornosti.
Poslodavac mora osigurati zaposlene
Jedna zanimljiva zakonska odredba koju zaposleni često ne znaju jeste da je poslodavac dužan da zaposlene obavezno osigura od povreda na radu, profesionalnih bolesti i bolesti u vezi sa radom, pri čemu premiju snosi poslodavac. To izričito propisuje član 38 novog Zakona o zaštiti i zdravlju na radu.
Zbog toga bih kod svake ozbiljnije povrede, osim pitanja odgovornosti poslodavca, provjerio i da li postoji polisa osiguranja i koja prava zaposleni može ostvariti po tom osnovu.
To je jedna od stvari zbog kojih nije dobro predmet svesti samo na pitanje „mogu li da tužim firmu“.
Kakvu štetu zaposleni može potraživati?
Tu dolazimo do Zakona o obligacionim odnosima.
U zavisnosti od posljedica konkretnog događaja, mogu se pojaviti zahtjevi za naknadu materijalne i nematerijalne štete.
Na primjer, u obzir mogu doći troškovi koje je povrijeđeni imao, izgubljena zarada ili druga materijalna šteta, a kod nematerijalne štete određene posljedice povrede koje ZOO priznaje kao osnov za pravičnu novčanu naknadu.
Koji će zahtjev biti postavljen i u kojem iznosu ne određuje se napamet, već prema medicinskoj dokumentaciji, konkretnim posljedicama i dokazima. Pravila naknade štete uređena su ZOO-om, koji je trenutno važeći i nakon izmjena iz jula 2026.
Primjer iz prakse
Zamislimo zaposlenog koji radi na mašini i tokom rada pretrpi povredu.
Za pravnu procjenu nije dovoljno znati samo da se povreda dogodila tokom radnog vremena.
Treba provjeriti, između ostalog, da li je zaposleni osposobljen za rad na toj mašini, da li je rizik tog radnog mjesta pravilno procijenjen, da li su postojale odgovarajuće zaštitne mjere i šta medicinska dokumentacija pokazuje o posljedicama događaja.
Ako je u pitanju mašina ili druga stvar odnosno djelatnost koja prema pravilima ZOO-a može imati karakter povećane opasnosti, može se otvoriti i pitanje posebnih pravila odgovornosti za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti.
Tu već jedan detalj može potpuno promijeniti pravnu kvalifikaciju slučaja.
Šta ako je zaposleni i sam pogriješio?
Ni to automatski ne znači da gubi pravo na svaku naknadu.
Kod naknade štete mora se analizirati eventualni doprinos samog oštećenog nastanku štete ili njenom obimu.
Zbog toga se u sporu često ispituje ponašanje obje strane: šta je poslodavac bio dužan da preduzme, ali i da li se zaposleni pridržavao pravila zaštite i datih uputstava.
Novi Zakon o zaštiti i zdravlju na radu, osim obaveza poslodavca, propisuje i prava i obaveze zaposlenog u pogledu bezbjednosti na radu.
Šta je važno sačuvati nakon povrede?
Kod ovih predmeta dokazivanje je izuzetno važno.
Medicinska dokumentacija je samo jedan dio priče. Od značaja mogu biti i dokumentacija o povredi na radu, podaci o mjestu i načinu nastanka nezgode, svjedoci, fotografije, akt o procjeni rizika, dokumentacija o osposobljavanju zaposlenog i zaštitnoj opremi.
Zakon čak propisuje posebne obaveze i evidencije iz oblasti zaštite i zdravlja na radu, dok inspektor zaštite i zdravlja na radu ima ovlašćenje da izvrši uviđaj teških, kolektivnih i smrtnih povreda na radu.
Zbog toga je mnogo lakše pravno procijeniti slučaj dok su dokazi dostupni nego nekoliko godina nakon događaja.
Zaključak
Povreda na radnom mjestu sama po sebi nije dovoljna za odgovor na pitanje ko odgovara i kolika naknada pripada zaposlenom.
Potrebno je povezati pravila radnog prava, zaštite i zdravlja na radu i obligacionog prava, a zatim analizirati konkretan događaj i dokumentaciju.
Upravo zato bih kod povrede na radu prije postavljanja odštetnog zahtjeva provjerio najmanje četiri stvari: kako je povreda nastala, koje mjere zaštite su postojale, kakve su posljedice povrede i postoji li osiguranje zaposlenog.