Ostavinski postupak u Crnoj Gori – kako se nasljeđuje imovina nakon smrti?
Ostavinski postupak je postupak u kojem se nakon smrti jednog lica utvrđuje ko su njegovi nasljednici, koja imovina ulazi u zaostavštinu i u kojim djelovima je nasljednici nasljeđuju.
Iako veliki broj ostavinskih postupaka prolazi bez spora, u praksi se često pojavljuju pitanja oko nekretnina, testamenta, nasljednih djelova, ranijih poklona ili odnosa između nasljednika.
U takvim situacijama ostavinski postupak može postati mnogo više od formalnog odlaska kod notara.
Kako se pokreće ostavinski postupak?
Postupak za raspravljanje zaostavštine pokreće se po službenoj dužnosti nakon smrti ostavioca.
Organ koji vodi matične knjige dostavlja smrtovnicu nadležnom ostavinskom sudu, a mjesno je, po pravilu, nadležan sud na čijem području je ostavilac imao prebivalište, odnosno boravište u vrijeme smrti.
Zato nasljednici u uobičajenoj situaciji ne moraju podnositi klasičnu tužbu da bi ostavinski postupak počeo.
Ipak, ako postupak nije pokrenut ili postoje problemi sa podacima o imovini i nasljednicima, zainteresovano lice može preduzeti odgovarajuće radnje pred nadležnim sudom.
Da li postupak vodi sud ili notar?
Formalno je riječ o sudskom vanparničnom postupku.
Međutim, sud ostavinske predmete povjerava notarima, pa će se najveći broj građana sa ostavinskim postupkom praktično susresti upravo pred notarom.
Notar tada ne postupa samo kao notar kod kojeg su stranke svojevoljno došle radi ovjere dokumenta, već kao povjerenik suda, na osnovu odluke suda o povjeravanju predmeta.
Ako se u postupku pojave određena sporna pitanja koja se ne mogu riješiti u ostavinskom postupku, predmet se može vratiti sudu, odnosno stranke mogu biti upućene na parnicu.
Ko učestvuje u ostavinskom postupku?
U postupku prvenstveno učestvuju lica koja polažu pravo na nasljeđe.
Nasljeđivanje može biti zakonsko ili testamentarno.
Ako nema testamenta, primjenjuju se zakonska pravila o nasljeđivanju. Zakon o nasljeđivanju određuje krug zakonskih nasljednika i njihov redosljed, među kojima su potomci, supružnik, roditelji i drugi srodnici, zavisno od konkretne porodične situacije.
Nasljednik na ostavinskoj raspravi može dati nasljedničku izjavu, odnosno prihvatiti nasljeđe ili ga se odreći. Ako uredno pozvani nasljednik ne dođe i ne da izjavu, zakon predviđa da se o njegovom pravu odluči prema podacima kojima se raspolaže, uz zakonsku pretpostavku prihvatanja nasljeđa.
O čemu se raspravlja?
U ostavinskom postupku utvrđuje se prije svega:
- ko ima pravo na nasljeđe;
- šta čini zaostavštinu;
- koliki nasljedni dio pripada pojedinom nasljedniku;
- postoji li testament;
- postoji li pravo na legat ili drugo pravo iz zaostavštine.
Zakon izričito propisuje da se u postupku raspravljaju pitanja koja se odnose na zaostavštinu, a naročito pravo na nasljeđe, veličina nasljednog dijela i pravo na legat.
Primjera radi, ako iza ostavioca ostanu stan, zemljište i novac na računu, potrebno je utvrditi da ta imovina pripada zaostavštini i kojim nasljednicima, odnosno u kojim djelovima pripada.
Šta ako se nasljednici ne slažu?
Tu ostavinski postupak može postati znatno složeniji.
Ako jedan nasljednik tvrdi da određena nekretnina pripada zaostavštini, a drugi to osporava, ako postoji spor oko testamenta ili prava nekog lica na nasljeđe, određena pitanja mogu morati da se riješe u parničnom postupku.
Zato ostavinska rasprava nije uvijek mjesto na kojem se može riješiti svaki spor između nasljednika.
Upravo u takvim situacijama često savjetujem da se prije davanja nasljedničke izjave ili zaključivanja sporazuma provjeri kakve pravne posljedice konkretna odluka proizvodi.
Kako se završava ostavinski postupak?
Kada se utvrdi ko ima pravo na nasljeđe, postupak se završava rješenjem o nasljeđivanju.
U tom rješenju se, između ostalog, navode nasljednici, imovina koja čini zaostavštinu i djelovi u kojima je nasljeđuju. Ako se svi nasljednici sporazumiju o diobi i načinu diobe, njihov sporazum može biti unijet u samo rješenje o nasljeđivanju.
Pravosnažno rješenje o nasljeđivanju predstavlja osnov za dalje ostvarivanje prava nasljednika, uključujući odgovarajuće upise prava na nepokretnostima.
Kada angažovati advokata?
Kod jednostavne ostavine u kojoj su svi nasljednici poznati, imovina uredno upisana i među nasljednicima nema spora, postupak često može biti relativno jednostavan.
Međutim, pravna pomoć je posebno korisna kada postoji:
- spor između nasljednika;
- testament;
- nepokretnost sa neuređenim vlasničkim stanjem;
- pitanje nužnog dijela;
- imovina koja nije obuhvaćena smrtovnicom;
- potreba za sporazumom o diobi;
- nasljednik koji živi u inostranstvu;
- potreba da se nakon ostavine izvrše odgovarajući upisi u katastar.
U svojoj advokatskoj praksi bavim se i ostavinskim i drugim nasljednopravnim pitanjima, od zastupanja pred notarom i sudom do rješavanja sporova koji iz ostavinskog postupka mogu proizaći.
Pravna pomoć
Ako vam je potrebna pomoć u vezi sa ostavinskim postupkom, nasljedničkom izjavom, testamentom, podjelom naslijeđene imovine ili sporom između nasljednika, Advokat Veselin Anđušić pruža pravno savjetovanje i zastupanje u ostavinskim i nasljednopravnim postupcima u Podgorici i Crnoj Gori.