Izvršenje na zaradi u Crnoj Gori – koliko javni izvršitelj može obustaviti od plate?
Kada dužnik ne izmiri novčanu obavezu dobrovoljno, jedno od sredstava prinudne naplate može biti izvršenje na njegovoj zaradi.
Međutim, javni izvršitelj ne može jednostavno obustaviti cjelokupnu platu zaposlenog.
Zakon o izvršenju i obezbjeđenju Crne Gore propisuje ograničenja čija je svrha da omoguće naplatu potraživanja povjerioca, ali istovremeno zaštite dio primanja koji ostaje dužniku.
U nastavku objašnjavamo koliko zarade može biti predmet izvršenja, kako se obustava sprovodi i šta se dešava ako zaposleni promijeni poslodavca.
Koliko plate može biti predmet izvršenja?
Prema važećem članu 103 Zakona o izvršenju i obezbjeđenju, izvršenje na:
- zaradi,
- minimalnoj zaradi,
- penziji i
- naknadi umjesto zarade
može se odrediti i sprovesti do iznosa od jedne trećine tih primanja.
To praktično znači da kod uobičajenog novčanog duga dužniku mora ostati najmanje dvije trećine primanja.
Primjer
Pretpostavimo da zaposleni prima zaradu od 900 eura.
Ako se protiv njega sprovodi izvršenje radi naplate običnog novčanog potraživanja, izvršenje može biti sprovedeno najviše do jedne trećine zarade.
Jedna trećina od 900 eura iznosi 300 eura.
U pojednostavljenom primjeru, do 300 eura mjesečno moglo bi biti usmjereno na namirenje potraživanja, dok bi zaposlenom ostalo najmanje 600 eura.
Naravno, konkretan obračun zavisi od vrste primanja, osnova izvršenja i okolnosti konkretnog predmeta.
Šta ako zaposleni prima minimalnu zaradu?
Ovo pitanje je posebno važno jer je zakonodavstvo mijenjano.
Važeći Zakon izričito navodi i minimalnu zaradu i propisuje da se izvršenje na minimalnoj zaradi može odrediti i sprovesti do jedne trećine tog primanja.
Dakle, činjenica da zaposleni prima minimalnu zaradu ne znači da je njegova zarada u cjelosti izuzeta od izvršenja.
Istovremeno, ne može mu biti oduzeta ni cijela minimalna zarada – primjenjuje se zakonsko ograničenje.
Da li je isto kada se naplaćuje alimentacija?
Ne.
Za određena potraživanja zakon omogućava izvršenje u većem obimu.
Ako se izvršenje na zaradi, minimalnoj zaradi, penziji ili naknadi umjesto zarade sprovodi radi namirenja obaveznog izdržavanja na osnovu odluke suda, može se sprovesti do jedne polovine primanja.
Primjer
Ako dužnik prima zaradu od 1.000 eura i izvršenje se sprovodi radi naplate obaveznog izdržavanja na osnovu sudske odluke, predmet izvršenja može biti do 500 eura.
Kod običnog novčanog duga zakonski maksimum bi, po pravilu, bio jedna trećina.
Zbog toga je uvijek potrebno utvrditi koje potraživanje se prinudno naplaćuje.
Kako se izvršenje na zaradi sprovodi?
Rješenjem o izvršenju na zaradi određuje se zabrana na određenom dijelu zarade.
Poslodavcu se nalaže da dio zarade koji je predmet izvršenja ne isplati zaposlenom, već da postupi u skladu sa rješenjem o izvršenju.
Prema Zakonu o izvršenju i obezbjeđenju, poslodavac iznos za koji je određeno izvršenje uplaćuje na račun javnog izvršitelja, a javni izvršitelj je dužan da ta sredstva prenese izvršnom povjeriocu.
Drugim riječima, zaposleni ne mora svakog mjeseca samostalno vršiti uplatu.
Obustava se sprovodi preko poslodavca.
Šta se smatra zaradom?
Za potrebe izvršnog postupka, Zakon propisuje da zaradu čine sva primanja zaposlenog po osnovu rada.
Ovo je značajno zato što izvršenje nije nužno ograničeno samo na iznos koji zaposleni u svakodnevnom govoru naziva „osnovnom platom“.
Zakon takođe uređuje određene naknade koje se smatraju naknadama umjesto zarade.
Šta ako se plata poveća tokom izvršenja?
Povećanje plate ne zaustavlja niti „zamrzava“ postojeće izvršenje na ranijem iznosu zarade.
Rješenje o izvršenju na zaradi odnosi se i na povećanje zarade koje nastane nakon dostavljanja rješenja o izvršenju.
Primjer
Dužnik je u trenutku dostavljanja rješenja primao 750 eura.
Nekoliko mjeseci kasnije poslodavac mu poveća zaradu na 900 eura.
Izvršenje se ne računa zauvijek prema prvobitnoj zaradi od 750 eura, već rješenje proizvodi dejstvo i u odnosu na njeno kasnije povećanje, uz poštovanje zakonskih ograničenja.
Šta ako zaposleni promijeni posao?
Promjena poslodavca sama po sebi ne predstavlja način da se izbjegne izvršenje.
Zakon propisuje da, kada izvršnom dužniku prestane radni odnos, rješenje o izvršenju na zaradi proizvodi dejstvo i prema novom poslodavcu kod kojeg dužnik kasnije zasnuje radni odnos, od trenutka kada je novom poslodavcu dostavljeno rješenje.
Prethodni poslodavac ima i zakonske obaveze u vezi sa dostavljanjem rješenja novom poslodavcu i obavještavanjem javnog izvršitelja kada raspolaže potrebnim podacima.
Šta ako poslodavac ne obustavlja dio zarade?
Poslodavac nije samo pasivni primalac rješenja.
Kada mu je dostavljeno rješenje o izvršenju na zaradi, dužan je da po njemu postupa.
Poslodavac koji nije postupio po rješenju može odgovarati i za štetu koju je izvršni povjerilac zbog toga pretrpio.
Zbog toga je pravilno postupanje po rješenju o izvršenju važno ne samo za zaposlenog već i za njegovog poslodavca.
Šta ako već postoji administrativna zabrana?
Zakon poznaje i tzv. administrativnu zabranu, odnosno zabranu na zaradi na koju je izvršni dužnik prethodno pristao.
Takva zabrana može imati pravno dejstvo rješenja o izvršenju na zaradi ako je postavljena prije donošenja rješenja o izvršenju.
Međutim, zakon predviđa posebno pravilo za određena prioritetna potraživanja, uključujući zakonsko izdržavanje i određene oblike naknade štete.
Zbog toga postojanje kredita ili druge administrativne zabrane ne znači automatski da novo izvršenje na zaradi nije moguće.
Da li postoje primanja koja ne mogu biti predmet izvršenja?
Da.
Zakon o izvršenju i obezbjeđenju određena primanja izuzima od izvršenja.
Među njima su, pod zakonom propisanim uslovima, određena primanja po osnovu socijalne pomoći, dječje zaštite, stipendije i pomoći učenicima i studentima, kao i druga zakonom zaštićena primanja.
Zbog toga je važno utvrditi porijeklo sredstava, a ne samo činjenicu da je određeni novac uplaćen dužniku.
Šta ako zarada stiže na bankovni račun koji je blokiran?
Ovo je posebno značajno nakon izmjena Zakona iz 2026. godine.
Zakonska ograničenja izvršenja na zaradi ne bi smjela biti zaobiđena samo zato što je zarada nakon isplate završila na bankovnom računu izvršnog dužnika.
Važeći Zakon izričito uređuje da se izvršenje na novčanim sredstvima na računu ne odnosi na sredstva koja se na računu nalaze po osnovu zarade, minimalne zarade, naknade umjesto zarade i penzije, u odnosu na koja se primjenjuju posebna zakonska ograničenja izvršenja.
Drugim riječima, karakter sredstava kao zarade ne treba zanemariti samo zato što su sredstva uplaćena na račun.
Može li dužnik osporiti rješenje o izvršenju?
Da, pod uslovima i u rokovima koje propisuje Zakon o izvršenju i obezbjeđenju.
Mogućnost i osnov pravnog lijeka zavise, između ostalog, od toga na osnovu koje isprave je izvršenje određeno i zbog čega dužnik osporava izvršenje.
Razlozi mogu biti različiti – na primjer, da je obaveza već ispunjena, da je izvršenje određeno na sredstvima koja su zakonom izuzeta od izvršenja ili da nije pravilno primijenjeno ograničenje izvršenja na zaradi.
Zbog kratkih rokova u izvršnom postupku preporučljivo je reagovati odmah po prijemu rješenja.
Zaključak
Javni izvršitelj ne može bez ograničenja zahvatiti cjelokupnu zaradu izvršnog dužnika.
Prema trenutno važećem Zakonu o izvršenju i obezbjeđenju Crne Gore, izvršenje na zaradi, minimalnoj zaradi, penziji i naknadi umjesto zarade može se, po pravilu, odrediti i sprovesti do jedne trećine tih primanja.
Kada se izvršenje sprovodi radi obaveznog izdržavanja na osnovu odluke suda, zakon dozvoljava izvršenje do jedne polovine primanja.
Ova ograničenja predstavljaju važnu zaštitu izvršnog dužnika, ali istovremeno omogućavaju povjeriocu da svoje potraživanje postepeno naplati.